Božica Galinec rođena je u travnju 1961. godine. Osnovnu školu polazila je u Koprivnici gdje i danas živi. Članica je KUD-a Podravka, Literarne sekcije od 1999. godine.
Od djetinjstva piše poeziju, ljubavnu i tematiku vezanu uz prirodu, dok inspiraciju za književne radove crpi kroz prirodu, dom te stvari koje su oko nje. Najviše pažnje posvećuje motivima ljubavi, cvijeća i grada, a upravo joj je uzgajanje i poklanjanje cvijeća i dodatan hobi.
Izdala je tri samostalne zbirke pjesama: Krik srca (1998), Vjeruj u ljubav (2002) i Šapat preko ramena (2017).
Pjesme su joj uvrštene u zbornicima radova članova KUD-a Podravka, Literarne sekcije. Redovito nastupa na literarnim manifestacijama diljem Republike Hrvatske.
Izgubih te
Izgubih te negdje
U jutarnjoj rosi,
Večernjoj magli,
Maslinovoj grani.
Tražih jedne
Tople usne, meke, vrele, sočne,
Oči boje maslinove grane.
U ljetnoj noći
Hoću li moći,
Hoću li te pronaći.
Ili ćeš ostati izgubljen,
U jutarnjoj rosi,
Večernjoj magli,
Maslinovoj grani,
Oh da li ću moći
Tebe pronaći,
Jer izgubih te, negdje,
U jutarnjoj rosi.