Podjeli:
Milica – Ludmila Pocza rođena je 1938. godine te živi u Koprivnici. U KUD Podravka učlanjuje se 2008. godine.
Interes za pisanje Milica – Ludmila razvija još u mladosti, dok se pisanjem aktivnije počinje baviti u zrelijoj dobi. Najčešće piše pjesme s motivima iz svakodnevnog života, a među njima ima i ljubavnih, pejzažnih i misaonih. Neke su šaljive, kroz neke se sjeća svog djetinjstva, a neke su posvećene posvetila najdražima i članovima obitelji. Inspiraciju pronalazi svuda oko nje; u prirodi i prirodnim pojavama, u ljudima koje susreće te u vlastitim razmišljanjima. Velika inspiracija Milici – Ludmili su i njeni unuci te i praunuci. Voli pisati o vlastitim osjećajima i razmišljanjima te o svemu što ju okružuje, a vječiti motivi su i godišnja doba te promjene u prirodi koje ih prate.
Bila je članica Recitatorske sekcije u Domu za starije, prije toga i članica Pjevačkog zbora umirovljenika, dok se sada, u starijoj dobi, bavi čitanjem.
Njeni literarni radovi objavljeni su u nekoliko različitih zajedničkih knjiga. Izdvajaju se „Naše vrijeme“ objavljena 2009. godine, „Koprivnički književni godišnjak“ iz 2011. godine i zbornici „Zavičajna zipka“ izdan 2016. godine te „Srce na dlanu“ izdan 2020. godine.
Milica – Ludmila Pocza izdala je zbirku pjesama „Hvala ti, pjesmo“ koja je dostupna i kao e-knjiga na poveznici https://issuu.com/ljiljanavugrinec/docs/hvala_ti__pjesmo.
Za svoje stvaralaštvo 2012. godine je primila i državnu nagradu “Maslačak znanja” za cjeloživotno učenje koju dodjeljuje Agencija za obrazovanje odraslih, kao primjer osobe koja uči i stvara cijeli život. U Vinkovcima je 2012. godine osvojila prvu nagradu za pjesmu „Potočić Glogovnica“ na Natjecanju pjesnika – štićenika domova za starije iz cijele Hrvatske.
Milica – Ludmila Pocza napustila nas je 2. listopada 2021. godine, počivala u miru.
INFORMACIJE O PJESMI:
Odabrala sam pjesmu „Medicinska sestra“ u znak zahvale svom medicinskom osoblju, mojim dragim kolegicama i kolegama po struci, koji u ovoj situaciji kad svijetom vlada pandemija korona virusa imaju posebno važnu i vrijednu ulogu, i težak zadatak da nam svima budu na pomoći kad i ako zatreba. I u bolnicama i ovdje kod nas u Domu za starije, oni taj zadatak svakog dana vrijedno i požrtvovno ostvaruju i hvala im na tome od srca.
Pjesma je nastala prije nekoliko godina, kao prisjećanje na godine rada u koprivničkoj bolnici gdje sam odradila cijeli svoj radni vijek najprije kao bolničarka, a potom kao medicinska sestra.
MEDICINSKA SESTRA
Veliko srce, velike želje
Pomoći nejakom, duši veselje.
Možda težak život želju ovu budi
Bolesni i slabi, dragi su mi ljudi.
Ponos pomoć dati
Sreća osmijeh hvale.
Usrećiti nemoćne,
Velike i male.
Obrisati znoj sa čela
Usred straha, usred muke
“Hvala sestro, kako su vam
Nježne, tople blage ruke.”
U visine dižem molbu
Daj pomozi mili Bože,
Da se ova teška bolest
Zaustavit lijekom može.
Noć je tamna, krevet bijeli,
Sestra bdije, hrabrost dijeli.
Riječi blage, osmijeh zrači,
Uz Božju pomoć bolest će uzmaći.